Feritin

Struktura feritina

Feritin je makromolekul molekulske težine od najmanje 440 kD (što zavisi od sadržaja gvožđa). Sastoji se od proteinske opne (apoferitin) sa 24 podjedinice, dok se u unutrašnjosti nalazi gvožđe koje sadrži u proseku približno 2.500 Fe3+ jona (feritin jetre i slezine). Normalne vrednosti feritina su za; muskarce; 30,0-400,0 ng/mL i žene 13,0-150,0 ng/mL.[1]

Značaj

Određivanje koncentracije feritina je metoda za utvrđivanje stanja metabolizma gvožđa. Određivanje njegove koncentracije pre početka terapije obezbeđuje reprezentativnu meru rezervi gvožđa u organizmu pacijenta. Ovom metodom, u veoma ranoj fazi, vrši se razlika u deponovanju feritina u retikloendotelijalnom sistemu (RES).[2]

Klinički, prag vrednost feritina od 20 µg/L (ng/mL) pokazala se korisnom u otkrivanju prelatentnog nedostatka gvožđa. Ova vrednost je pouzdan pokazatelj ispražnjenih rezervi gvožđa koje mogu biti mobilisane za sintezu hemoglobina.

Latentni nedostatak gvožđa definiše se kao pad vrednost ispod 12 µg/L (ng/mL) praga feritina. Ove dve vrednosti, ne zahtevaju dalju laboratorijsku potvrdu, čak i kada je krvna slika morfološki još uvek normalna.[3]

Ukoliko su snižene vrednosti feritina praćene i hipohromnom, mikrocitnom anemijom tada je prisutna i manifestni deficit gvožđa.

Kada je nivo feritina povišen a poremećaj u distribuciji može da se isključi, tada je manifestno preopterećenje gvožđem u telu. Tako se 400 µg/L (ng/mL) feritina koristi kao prag vrednost.

Povišene vrednosti feritina primećene su kod sledećih tumora: akutne leukemije, Hodžkinsova bolest i karcinomi pluća, debelog creva, jetre i prostate. Određivanje koncentracije feritina ima značaja i kod metastaza jetre.

Reference

  1. ^ Granier, Thierry; Langlois d'Estaintot, Béatrice; Gallois, Bernard; Chevalier, Jean-Marc; Précigoux, Gilles; Santambrogio, Paolo; Arosio, Paolo (2003). „Structural description of the active sites of mouse L-chain ferritin at 1.2 Å resolution”. Jbic Journal of Biological Inorganic Chemistry. 8: 105—111. PMID 12459904. S2CID 20756710. doi:10.1007/s00775-002-0389-4. 
  2. ^ Larade, Kevin; Storey, Kenneth B. (2004). „Accumulation and translation of ferritin heavy chain transcripts following anoxia exposure in a marine invertebrate”. Journal of Experimental Biology. 207 (8): 1353—1360. PMID 15010486. S2CID 25593825. doi:10.1242/jeb.00872. 
  3. ^ Watt, Richard K. (2013). „A Unified Model for Ferritin Iron Loading by the Catalytic Center: Implications for Controlling "Free Iron" during Oxidative Stress”. ChemBioChem. 14 (4): 415—419. PMID 23404831. S2CID 41485685. doi:10.1002/cbic.201200783. 
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.