Linjak
Status ugroženosti
Najmanje ugrožen  (IUCN 3.1)[1]
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Animalia
Tip:	Chordata
Klasa:	Actinopterygii
Red:	Cypriniformes
Porodica:	Leuciscidae
Potporodica:	Leuciscinae
Rod:	Tinca Cuvier, 1816[2]
Vrsta:	T. tinca
Binomno ime
Tinca tinca (Linnaeus, 1758)
Sinonimi
Tinca aurea Gmelin, 1788 Cyprinus tinca Linnaeus, 1758 Cyprinus tincaauratus Bloch, 1782 Cyprinus zeelt Lacepède, 1803 Cyprinus tincaurea Shaw, 1804 Tinca vulgaris Fleming, 1828 Tinca chrysitis Fitzinger, 1832 Tinca italica Bonaparte, 1836 Tinca communis Swainson, 1839 Tinca limosa Koch, 1840 Tinca linnei Malm, 1877

Linjak, linj ili linis (lat. Tinca tinca), je riba iz porodice šarana. Naseljava naše kao i vode skoro cijele Evrope, a prenijet je i u Sjevernu Ameriku, Sardiniju, Australiju i Novi Zeland.^[3] Linjak normalno naseljava slatkovoden habitate sa sporim protokom vode, posebno jezera i nizijske tokove reka.^[4][5] Pošto voli topliju vodu sjeverni dijelovi Skandinavije i bivšeg Sovjetskog Saveza mu i nisu baš privlačni. Po ovome se čini da ga ima dosta u našim vodama ali je prava slika nešto drugačija.

Linjak je ranije bio klasifikovan u potporodicu Leuciscinae sa drugim evroazijskim gavicama, ali novije filogenetske studije su potvrdile da pripada sopstvenoj porodici Tincidae.^[6][7]

Najčešće se linjak nalazi u mirnim vodama sa glinenom ili blatnom podlogom i obilnom vegetacijom.^[8] Ova vrsta je retka u čistim vodama preko kamenite podloge, i potpuno je odsutna iz brzih tokova. Toleriše vodu sa niskom koncentracijom kiseonika,^[3] te se nalazi u vodama gde čak ni šaran ne može da preživi.^[8]

Linjak se uglavnom noću hrani, sa preferencijom za životinje, kao što su biljni komarci, na dnu eutrofnih voda,^[9] puževi i školjke reda Pisidium u vodama sa bujnom vegetacijom.^[8][10]

Linjak je nalik na većinu šaranskih riba, a i član je te najbrojnije familije. Kao jedini predstavnik istoimenog roda, zastupljenog u celoj Evropi, pronašao je zavidno mjesto i na trpezi. Tijelo mu je relativno zdepasto i izduženo, pokriveno gustim slojem sluzi, pa kažu da je "mastan" kao som. Sa njim ima još jednu sličnost, a to su brkovi, ali samo jedan par. Sva peraja su obla, s tim da su veća i deblja kod mužjaka i predstavljaju karakter za raspoznavanje polova. Na prvi pogled se čini da uopšte nema krljušti, ali one su sitne i duboko usađene u kožne nabore. Iako je nezahvalan za čišćenje, to će te najlakše obaviti uz pomoć dudove kore, ili uz malo sirćeta u vodi. Usta su mu terminalna, na gore usječena, što je u vezi sa načinom ishrane. Međutim, ono po čemu se odmah razlikuje od drugih riba je njegova boja "močvarno" zelena (tamna) osnova sa zlatnim sjajem na bokovima i žućkasta na trbuhu, čine ga prepoznatljivim. Boja je u direktnoj zavisnosti od sredine u kojoj živi, te su i variranja velika.

Linjak je (globalno) stanovnik stajaćih i sporotekućih voda: bara, jezera, nižih dijelova rijeke, mrtvaja, rukavaca,... Posebno voli blato i glinovitu podlogu sa gustom vegetacijom. Može da preživi u vodama u kojima skoro nema kiseonika ili neko vreme da živi izvan nje, da podnese visoke ljetnje i niske zimske temperature i da se zakopava u mulj. Sve ovo čini linjaka neosetljivim na fizičke vode, pa zato i može da nastani male, zarasle bazene u kojima bi mnoge druge ribe uginule.

Mrijesti se u plitkim vodama, u kasno proljeće i rano ljeto (od maja do avgusta). Sitnu i ljepljivu ikru odlaze na plitka mjesta, vodene biljke i samo dno, pri temperaturi od 20 °C. Mala zelena jaja izlegu se za šest do osam dana u larve, koje poseduju ljepljivu žlijezdu kojom se prilijepe za listove biljaka i tako ostaju još nekoliko dana. Kada apsorbuju žumance jajeta počinju aktivno da se hrane zooplanktonom, planktonskim larvama rakova i insekata, crvima i drugim sićušnim životinjama koje čine faunu dna. Intenzivno se hrani samo ljeti, a pri temperaturi od 4 °C prestaje da se hrani. Tada se zakopava i prelazi u zimski san, kao i druge šaranske vrste. Pri naglom zagrijavanju vode, fiziološke funkcije organizma bivaju mu poremećene. U tim slučajevima prekida sa hranjenjem, leže na dno i miruje, u vidu ljetnjeg sna. Polnu zrelost dostiže u trećoj ili četvrtoj godini života, pri dužini od 20 cm. Iako mužjaci sazrijevaju ranije od ženki, brzina rasta je u korist ženki. Maksimalna dužina je 70 cm i težina 8 kg. Krupniji primjerci su uobičajeni samo za ribnjake, dok se u ostalim vodama kapitalcima smatraju i primjerci od 2kg. Veoma je cijenjen u ishrani, jer ima bijelo, sočno i ukusno meso i uzgaja se kao dodatni prinos u šaranskim ribnjacima. Zbog kvalitetnog mesa cijene ga i sportski ribolovci naročito u Zapadnoj Evropi.^[11]

Najbolje se lovi na larve komarca.

Pored velike plodnosti, 300.000 do 400.000 komada ikre, sa životnim vijekom od 10 godina, prirodna reprodukcija je smanjena i odvija se samo pod odgovarajućim uslovima. Iako se smanjenje brojnosti populacije ne uočava zahvaljujući intenzivnom uzgoju u ribnjacima, veliki problem je nestajanje plavnih, močvarnih područja koja inače čine prirodna plodišta i pogodna mjesta za mrijest svih riba. U Centralnoj Evropi je zbog komercijalnih razloga veličina ulova ograničena uz zatvorene sezone za ribolov, a uzgoj, kojim se bave ribolovni klubovi, doprinosi njegovoj sadašnjoj distribuciji i brojnosti. Zaštita linjaka, kao i drugih riba, vezana je za zaštitu nižih dijelova reka, proširivanja obalske vegetacije i povezivanje rukavaca sa glavnim tokom. Kod nas je planom i programom predviđena njegova reintrodukcija, ponovno unošenje u vodene ekosisteme, i to prvenstveno na zaštićenim prirodnim dobrima. Na taj način može se pomoći ovoj vrsti da bude manje ugrožena i zavisna od veštačkog uzgoja.

Linjak на Викимедијиној остави.