Lorisidae

Lorisi[1]
Vremenski raspon: Early Miocene–Recent
Nycticebus coucang
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Podred:
Infrared:
Porodica:
Lorisidae

Gray, 1821
Rodovi

Arctocebus
Perodicticus
Pseudopotto
Loris
Nycticebus

Sinonimi

Loridae
Jenkins, 1987

Lorisi[2] (Lorisidae, ponekad i Loridae) su porodica iz reda primata.[3] To su vitke životinje, stanovnici krošnji koji su bliski srodnici s porodicom galagija. Porodica se dieli na četiri roda s osam ili deset vrsta (podela još nije opšteprihvaćena od čitave zajednice).

Rasprostranjenost

Lorisi žive u tropskoj, centralnoj Africi, kao i u južnoj i Jugoistočnoj Aziji.

Opis

Lorisi imaju gusto, vunasto krzno, najčešće sivo ili smeđe obojeno, koje je s gornje strane tiela nešto tamnije. Velike oči, svojstvene noćnim životinjama, okrenute su im prema napred. Uši su im male i često delimično skrivene u krznu. Palčevi su im nasuprotni, a drugi prst na šakama prednjih ekstremiteta im je zakržljao. Na drugom prstu stopala imaju kandžice tipične za sve Strepsirrhinije. Repovi su im kratki, ili ih uopšte nemaju. Tela su im duga između 17 i 40 cm, a mogu biti teški 300 grama do 2 kilograma.

Način života

Lorisi su noćne životinje koje žive na drveću. Za razliku od galagija, odlikuju se laganim, promišljenim pokretima, i nikada ne skaču. Svojim snažnim prednjim ekstremitetima se tako čvrsto drže za grane, da ih ni silom nije moguće skinuti. Većina lorija su samotnjaci, ili žive u najviše malenim porodičnim zajednicama.

Hrana

Najvažnija hrana lorisa su kukci. Uz njih, jedu i ptičja jaja, malenie zglavkari, ali i voće i sok stabala.

Razmnožavanje

Skotnost lorisa traje četiri do šest mjeseci, nakon čega se rađa jedno do dvoje mladunaca. Oni se drže za krzno na majčinom trbuhu, ili u gnezdima čekaju da se majke vrate iz potrage za hranom. Nakon tri do devet mjeseci - što zavisi od vrstie - prestaju sisati, a sa deset do osamnaest meseci dosežu spolnu zrelost. Očekivani životni vek im može biti do 20 godina.

Ugroženost

Generalno gledano, lorisi spadaju među manje ugrožene vrste. Najvažnija ugroza im je uništavanje njihovih staništa.

Rodovi

Reference

  1. ^ Groves, C.P. (2005). Wilson, D.E.; Reeder, D. M., ур. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (на језику: енглески) (3 изд.). Baltimore: Johns Hopkins University Press. стр. 121—123. ISBN 0-801-88221-4. OCLC 62265494. 
  2. ^ „Правилник о проглашењу и заштити строго заштићених и заштићених дивљих врста биљака, животиња и гљива - Прилог I Строго заштићене дивље врсте биљака, животиња и гљива”. pravno-informacioni-sistem.rs. 
  3. ^ Brandon-Jones, D.; Eudey, A. A.; Geissmann, T.; Groves, C. P.; Melnick, D. J.; Morales, J. C.; Shekelle, M.; Stewart, C.-B. (2004). „Asian Primate Classification” (PDF). International Journal of Primatology. 25 (1): 100. 

Literatura

Spoljašnje veze

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.