Heminformatika

Heminformatika (isto poznata kao hemoinformatika i hemijska informatika je upotreba kompjutera i informacionih tehnika na probleme u oblasti hemije. Te in siliko tehnike se koriste u farmaceutskim kompanijama u procesu otkrivanja lekova. Ti metodi isto tako nalaze primenu u razvoju lekova (na primer u formulaciji tableta), kao i u mnogim drugim hemijskim i srodnim industrijskim oblastima.

Istorija

Termin Hemoinformatika je definisao F.K. Braun[1][2] 1998. godine.

Hemoinformatika je kombinovanje informacionih resursa koja pretvara podatke u informaciju, i informaciju u znanje, sa namerom donošenja boljih odluka brže u oblastima identifikacije i optimizacije vodećih jedinjenja.

Od toga vremena, oba pravopisna oblika su bila u upotrebi. Dok je termin heminformatika prilično ustaljen,[3] Evropska Akademija je izabrala 2006. godine termin hemoinformatika.[4] Skorašnje uspostavljanje heminformatičkog žurnala (engl. Journal of Cheminformatics) daje jak podsticaj kraćoj varijanti termina.

Osnove

Heminformatika kombinuje naučna polja hemije i računarstva, na primer u oblastima hemijske teorije grafova i pretraživanja hemijskog prostora.[5][6] Pretpostavlja se da hemijski prostor sadrži najmanje 1060 molekula.

Primena

Skladištenje i pronalaženje

Primarna oblast primene heminformatike je skladištenje i pronalaženje informacije o jedinjenjima. Efikasna pretraga takve uskladištene informacije se bazira na teoretskim fondacijama računarstva, kao što su istraživanje podataka i mašinsko učenje. Druge značajne oblasti su:

Fajl formati

In siliko reprezentacija hemijskih struktura koristi specijalizovane formate kao što su XML-bazirani Jezik hemijskih oznaka (engl. Chemical Markup Language) i SMILES (engl. Simplified molecular input line entry specification – specifikacija za pojednostavljeni molekulski linijski unos). Ove reprezentacije se često koriste u velikim hemijskim bazama podataka. Dok su neki formati podesni za vizuelnu reprezentaciju u dve i tre dimenzije, drugi su podesniji za studiranje fizičkih interakcija, modelovanje i molekularno pristajanje (engl. molecular docking).

Virtualne biblioteke

Hemijski podaci se mogu odnositi na realne ili virtualne molekule. Virtualne biblioteke jedinjenja se mogu generisati na različite načine da bi se istražio hemijski prostor i razvile hipoteze o novim jedinjenjima sa željenim osobinama.

Postoje virtualne biblioteke mnogih klasa jedinjenja (lekova, prirodni proizvoda, sintetičkih produkata orijentisanih ka raznovrsnosti). Te biblioteke se mogu formirati koristeći širok spektar metoda. Jedan of njih je fragment optimizovani rast.[7] Ovaj metod koristi heminformatska sredstva da trenira tranzicione verovatnoće Markovog lanca za autentične klase jedinjenja, i onda koristi Markov lanac da formira nova jedinjenja

Vidi još

Literatura

  1. ^ F.K. Brown (1998). „Chapter 35. Chemoinformatics: What is it and How does it Impact Drug Discovery”. Annual Reports in Med. Chem.. 33: 375. doi:10.1016/S0065-7743(08)61100-8. 
  2. ^ Brown, Frank (2005). „Editorial Opinion: Chemoinformatics – a ten year update”. Current Opinion in Drug Discovery & Development. 8 (3): 296—302. 
  3. ^ „Cheminformatics or Chemoinformatics ?”. Архивирано из оригинала 21. 06. 2017. г. Приступљено 08. 03. 2010. 
  4. ^ „Obernai Declaration” (PDF). Архивирано из оригинала (PDF) 03. 03. 2016. г. Приступљено 08. 03. 2010. 
  5. ^ Gasteiger J.(Editor), Engel T.(Editor): Chemoinformatics : A Textbook. John Wiley & Sons, 2004, ISBN 3-527-30681-1
  6. ^ A.R. Leach, V.J. Gillet: An Introduction to Chemoinformatics. Springer, 2003, ISBN 1-4020-1347-7
  7. ^ Kutchukian, Peter; Lou, David; Shakhnovich, Eugene (2009). „FOG: Fragment Optimized Growth Algorithm for the de Novo Generation of Molecules occupying Druglike Chemical”. Journal of Chemical Information and Modeling. 49: 1630—1642. 

Spoljašnje veze

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.