Iperit

Iperit
Nazivi
IUPAC naziv
bis(2-hloroetil) sulfid
Drugi nazivi
Iprit
Schwefel-Lost
Lost
Mustard gas
Senfgas
Yperite
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChEBI
ChemSpider
ECHA InfoCard 100.209.973
KEGG[1]
  • ClCCSCCCl
Svojstva
C4H8Cl2S
Molarna masa 159,07 g·mol−1
Agregatno stanje Bezbojan kad je čist.
Normalno ima od
bledo žute do tamno smeđe boje.
Slab miris belog luka[2]
Gustina 1,27 g/mL, tečnost
Tačka topljenja 14.4°C, 287.6 K, 57.9 °F
Tačka ključanja 218 °C (424 °F; 491 K) počinje da se razlaže @ 217°C i ključa na 218°C
Neznatna
Rastvorljivost rastvara se u etru, benzenu, mastima, alkoholu, THF
Opasnosti
Opasnost u toku rada Otrov, kontaktni hazard, inhalacioni hazard, koroziv, karcinogen, mutagen
Bezbednost prilikom rukovanja External MSDS
Veoma je toksičan (T+)
Štetan je po životnu sredinu (N)
stvara plikove
Carc. Cat 1
NFPA 704
NFPA 704 four-colored diamondFlammability code 1: Must be pre-heated before ignition can occur. Flash point over 93 °C (200 °F). E.g., canola oilHealth code 4: Very short exposure could cause death or major residual injury. E.g., VX gasReactivity code 1: Normally stable, but can become unstable at elevated temperatures and pressures. E.g., calcium
1
4
1
Tačka paljenja 105°C
Srodna jedinjenja
Srodna jedinjenja
Azotni iperit
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
Зелена квачицаДа verifikuj (šta je Зелена квачицаДаRed КрстићНе ?)
Reference infokutije

Iperiti (sumporni iperiti)[3] su klasa srodnih citotoksičnih hemijskih oružja sa sposobnošću da formiraju velike plikove na izloženoj koži i u plućima. Čisti sumporni iperiti su bezbojne, viskozne tečnosti na sobnoj temperaturi. Kad se koriste u nečistoj formi, kao bojna sredstva, oni su obično žuto-smeđi i imaju miris koji podseća na gorušicu, beli luk ili ren. Iperit je originalno bio nazvan LOST, po naučnicima koji su razvili metod za produkciju u velikim razmerama za Nemačku imperijalnu armiju 1916.[4]

Iperiti su regulisani konvencijom o hemijskom oružju iz 1993 (CWC). Ta konvencija obuhvata tri klase hemikalija, pri čemu su sumporni i azotni iperit u grupi I, kao supstance koje nemaju drugu primenu osim kao hemijsko oružje.

Vidi još

Reference

  1. ^ Joanne Wixon; Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast. 17 (1): 48—55. doi:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  2. ^ FM 3–8 Chemical Reference handbook; US Army; 1967
  3. ^ Mustard Gas (Sulphur Mustard) (IARC Summary & Evaluation, Supplement7, 1987). Inchem.org (1998-02-09). Retrieved on 2011-05-29.
  4. ^ Fischer, Karin (2004). Schattkowsky, Martina, ур. Steinkopf, Georg Wilhelm, in: Sächsische Biografie (на језику: German) (Online изд.). Institut für Sächsische Geschichte und Volkskunde. Приступљено 28. 12. 2010. 

Literatura

Spoljašnje veze

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.