Mondex

Mondex bio je pametni kartični sistem elektronskog novca, implementiran kao kartica sa vrednošću i u vlasništvu kompanije MasterCard.

Pioniri ovog sistema bili su dva bankara iz banke NatWest [en] 1990. godine, a kasnije je odvojen u zaseban konzorcijum, da bi potom bio prodat kompaniji MasterCard.

Mondex je korisnicima omogućavao korišćenje elektronske kartice kao što bi to radili sa gotovinom, omogućavajući peer-to-peer (P2P) offline transfer između kartica, bez potrebe za odobrenjem, putem Mondex bankomata, čitača kartica na računarima, ličnih „novčanika” i specijalizovanih telefona. Ova offline priroda sistema i druge jedinstvene karakteristike činile su Mondex posebnim u odnosu na vodeće konkurente tog vremena, poput sistema Visa Cash, koji je bio zatvoren sistem i bio je mnogo sličniji tradicionalnim transakcijama kartica za plaćanje.

Mondex je takođe omogućavao potpuno zaključavanje kartice, upotrebu više valuta na jednoj kartici i određeni stepen anonimnosti za korisnike. Mondex kartice su bile prilično česte u mnogim univerzitetima jer su tamo uglavnom bile testirane, a takođe su izdate i kao kartice sa dvostrukom namenom - poput kombinovanih kreditnih kartica, ličnih karti i kartica za članstvo u programima lojalnosti.

Sistem je bio uveden širom sveta u više od desetak zemalja, sa različitim implementacijama. Uprkos kontinuiranim ulaganjima od strane korporacije MasterCard, Mondex sistem se nije činilo da se široko prihvati širom sveta, a poslednje mesto gde je radio, Tajvan, onemogućilo je kartice 31. maja 2008. godine, a zamenio ga je sličan, ali tehnološki napredniji sistem, nazvan Mastercard Cash, koji koristi beskontaktnu operaciju, kulminirajući u kartici TaiwanMoney.

Mondex šema je bila preteča bezgotovinskog društva koje je danas uobičajeno putem mobilnih plaćanja, digitalnih novčanika i beskontaktnih plaćanja, i bila je daleko ispred svog vremena.[тражи се извор]

Istorija

Mondex su 1990. godine izmislili Tim Džouns i Grejem Higins iz NatWest banke u Velikoj Britaniji. U martu 1992. godine interni testovi sistema, tada poznatog kao Byte, počeli su se izvoditi u jednom od glavnih računarskih centara kompanije NatWest, Goodman's Fields u Londonu.

Do decembra 1993. godine razvoj je nastavljen tajno, kada je sistem javno predstavljen sa saopštenjem da se Midland Bank pridružila šemi kao partner sa 50% ulaganja.

Inicijalna javna ispitivanja plaćanja sistema izvršena su od jula 1995. godine u Svindonu, Viltšajr. Javna faza je zahtevala razvoj i proizvodnju brojnih uređaja za trgovce i pametnih kartica, uz sponzorstvo i postavljanje maloprodajnih terminala od strane BT-a, NatWest-a i Midland Bank-a na parkinzima, telefonskim govornicama, autobusima i kod trgovaca u gradu, izdavanjem Mondex kartica stanovnicima. U prvih pet nedelja probnog perioda, navodno je instalirano 1.900 terminala kod 620 prodavaca, a 6.000 korisnika kartica se prijavilo, sa ciljem da se tokom godinu dana testiranja dostigne cilj od 40.000 korisnika kartica i 1.000 prodavaca. Do septembra 1995. godine, svi autobusi, parking prostori i telefonske govornice trebalo je da prihvate Mondex, a 20 bankomata i 300 telefonskih govornica trebalo je da podržavaju prenose sredstava putem sistema.[тражи се извор]

U julu 1996. godine, NatWest i Midland Bank su prodali prava intelektualne svojine za razvoj koncepta, tehnologije i brenda Mondex novoj grupi pod nazivom Mondex International, uz pridruživanje 17 velikih banaka kao akcionara.[тражи се извор] Od tog trenutka, Mondex International je upravljao brendom Mondex, nadgledao svoje franšize i potpisivao ugovore sa novim franšizama širom sveta. Takođe je upravljao Mondex tehnologijom i razvijao njegov softver.

U novembru iste godine, Mastercard je stekao 51% vlasništva nad Mondex International i u potpunosti podržao Mondex šemu, odmah napuštajući sopstveni elektronski novčani sistem koji je bio u razvoju do tada.[тражи се извор] Mastercard je zatim stekao potpuno vlasništvo nad kompanijom u junu 2001. godine.[тражи се извор]

Godine 1996. Visa i Mastercard su se složile sa onim što je poznato kao Upper West Side proba. Visa je implementirala Visa Cash, svoj sopstveni sistem elektronskog novca, a Mastercard je implementirao Mondex kako bi videli da li će ljudi na ostrvu Manhattan usvojiti koncept i tehnologiju kao sredstvo zamene za gotovinu.

Mondex se lansirao na nekoliko tržišta tokom devedesetih godina, proširujući se od prvobitnog testiranja u Swindonu do Hong Konga, Njujorka i Guelpha, Kanada.[тражи се извор] Takođe je bio testiran na nekoliko britanskih univerzitetskih kampusa krajem devedesetih godina, uključujući Univerzitet u Edinburgu, Univerzitet u Exeteru (između 1997. i 2001.), Univerzitet u Yorku, Univerzitet u Notingemu, Aston Univerzitet i Univerzitet Sheffield Hallam.

Tokom kasnih 90-ih i početkom 2000-ih, testiranja su nastavljena širom sveta, sa različitim stepenom usvajanja od strane korisnika i popularnosti. Na kraju, čak i najuspešnija od ovih testiranja nije postigla svoj cilj, budući da većina zemalja sa Mondex pilotima nikada nije videla nacionalnu implementaciju sistema - na mnogim mestima, šema je ostala u eksperimentalnoj fazi dok lokalni Mondex franšiznik nije zatvorio svoja vrata.

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.